Povijest Ružokrižara i A.O.R.-a
Osnivačem Reda Ružokrižara se smatra fratar C.R., koji se spominje u ružokrižarskom manifestu Fami Fraternitatis iz 17 st. i koji bi trebao živjeti između 1378-1484. Ova društveno kritična i reformatična publikacija treba biti promotrena kao izjednačenje te prije predstavlja otkrivenje, nego biografiju jedne navodno stvarne osobe.
Tko je tada proučavao unutarnje misterije i pri tome koristio više od samih školskih knjiga, taj je morao strahovati, da bude optužen kao krivovjerac i da završi na lomači. Većina je Ružokrižara stoga djelovala u tajnosti. Već u 14. st. su se ispod površine etablirala razna tajna društva.
Vidljiva i često nevidljiva društva su bila i ostala samo vanjska odjeća. Istiniti je red tajan i održan u jednom neokrnjenom tisućljetnom lancu. Niti se radi o imenima niti o osobama, već samo i jedino o mogućnosti posvećenja. Posveta čovjeka uzdiže u sljedeću evoluciju. Posvećenje ga priprema na besmrtnost. Ono pretvara profanog čovjeka u sveti kalež, koji je ispunjen svjetlosnom tvari života.
Pošto se čovječanstvo razvija, također se mijenjanu i njihove potrebe. Tajni se red prilagođava potrebama čovječanstva. Učenja i rituali su u biti bezvremenski, no ovo pak vrijedi samo za sadržaj, oblik se stalno mijenja, jer su oblici prolazni.
Iz tog su se razloga 1988 sreli upućenici visokih misterija u tajnom ujedinjenju „Arc-en-ciel“. U 90im su se sreli u „Cercle d’Alexandrie” i “Group of Thebes”. Članstvo u ovim tajnim grupama je bilo ekskluzivno ograničeno na voditelje poznatih redova. Radili su zajedno kako bi osnovali jedno novo ujedinjenje, koje je prilagođeno eri novog tisućljeća i očuvnju svih ključeva.
Tako je 1989 red pod novim imenom A.O.R.ponovo uspostavljen. On je samo nova odjeća reda koji postoji od nezapamćenog vremena. To ga čini “starim” redom.
Osnivačem Reda Ružokrižara se smatra fratar C.R., koji se spominje u ružokrižarskom manifestu Fami Fraternitatis iz 17 st. i koji bi trebao živjeti između 1378-1484. Ova društveno kritična i reformatična publikacija treba biti promotrena kao izjednačenje te prije predstavlja otkrivenje, nego biografiju jedne navodno stvarne osobe.
Tko je tada proučavao unutarnje misterije i pri tome koristio više od samih školskih knjiga, taj je morao strahovati, da bude optužen kao krivovjerac i da završi na lomači. Većina je Ružokrižara stoga djelovala u tajnosti. Već u 14. st. su se ispod površine etablirala razna tajna društva.
Vidljiva i često nevidljiva društva su bila i ostala samo vanjska odjeća. Istiniti je red tajan i održan u jednom neokrnjenom tisućljetnom lancu. Niti se radi o imenima niti o osobama, već samo i jedino o mogućnosti posvećenja. Posveta čovjeka uzdiže u sljedeću evoluciju. Posvećenje ga priprema na besmrtnost. Ono pretvara profanog čovjeka u sveti kalež, koji je ispunjen svjetlosnom tvari života.
Pošto se čovječanstvo razvija, također se mijenjanu i njihove potrebe. Tajni se red prilagođava potrebama čovječanstva. Učenja i rituali su u biti bezvremenski, no ovo pak vrijedi samo za sadržaj, oblik se stalno mijenja, jer su oblici prolazni.
Iz tog su se razloga 1988 sreli upućenici visokih misterija u tajnom ujedinjenju „Arc-en-ciel“. U 90im su se sreli u „Cercle d’Alexandrie” i “Group of Thebes”. Članstvo u ovim tajnim grupama je bilo ekskluzivno ograničeno na voditelje poznatih redova. Radili su zajedno kako bi osnovali jedno novo ujedinjenje, koje je prilagođeno eri novog tisućljeća i očuvnju svih ključeva.
Tako je 1989 red pod novim imenom A.O.R.ponovo uspostavljen. On je samo nova odjeća reda koji postoji od nezapamćenog vremena. To ga čini “starim” redom.